subota, 08.01.2011.
Muzej prekinutih veza - novi dom za staru ljubav
Ljubav zasigurno zauzima važno mjesto u životu svakog čovjeka. U njenu čast napisani su mnogi stihovi, skladne su note, snimani filmovi, vodile se bitke i ratovi. O njoj je rečeno sve, a ipak imamo potrebu nadodati još pokoju riječ. Jednima je pokretač svijeta, a drugima kako kaže stih iz Čolićeve pjesme - samo riječ. Emotivna ljubav lijepa je dok traje, ali što učiniti nakon što jedan svijet pukne na dva?! Što učiniti kada nakon lijepe romanse ostanu samo uspomene, gorak okus u ustima, krhotine kojih se jedino želimo riješiti!? Vođeni tim pitanjima Olinka Vištica i Dražen Grubišić smislili su projekt „Muzej prekinutih veza /Museum of broken relationship“ koji je prvi puta predstavljen na 40 Zagrebačkom salonu primijenjenih umjetnosti i dizajna 2006.godine.
Na 1.slici : ulaz u muzej, a na drugoj lutkine ruke koje je jedna djevojka otkinula u izlijevu bijesa (photos by M. Andrijević)
Nakon nekoliko godina lutanja po svijetu 5. listopada ove godine, Muzej prekinutih veza vratio se u svoj rodni grad – Zagreb. Smješten u prizemlju Kulmerove palače u Ćirilometodskoj ulici 2, ovaj jedinstveni muzej postao je nova turistička atrakcija. U sklopu muzeja nalazi se kafić i trgovina u kojoj se mogu kupiti odjevni predmeti, školski pribor, knjiga o muzeju i mnoge druge stvari s logom muzeja. Vrata muzeja otvorena su svakog radnog dana od 9-21 h.
Na samom ulazu u muzej nalazi se karta svijeta s označenim gradovima u kojima je gostovao projekt. Sam muzej podijeljen je na 8 tematskih prostorija koje su jednostavno uređene. Postavu izložbe koja se često izmjenjuje jer svakodnevno pristižu nove donacije, čine pisma, fotografije, odjevni predmeti, plišane igračke, putovnice, ali i originalni predmeti poput retrovizora automobila ili sjekire kojom je jedna Njemica nakon prekinute veze uništila namještaj bivšoj djevojci. Pored svakog izloženog predmet nalazi se kratka priča, ispričana riječima donatora u hrvatskoj i engleskoj verziji.
fotografija koja me je nasmijala do suza (photos by Martina Andrijević)
Definitivno jedan od najzanimljivijih i najneočekivanijih izložaka je portret bivšeg premijera Ive Sanadera kojeg je darovao Kasum Cana predsjednik Foruma Roma Hrvatske. Prema riječima gospodina Cana, portret je darovan muzeju u znak prekinute emotivne veze s bivšim premijerom zbog obećanja koja još uvijek nisu ispunjena.
portret bivšeg premijera Sanadera, dar romskog umjetnika i borca za romska prava Kasuma Cana
Zanimljivost ovog netipičnog muzeja jest da osim stvarnog, postoji i virtualni muzej u kojem pojedinci nakon registracije mogu pogledati virtualnu kolekciju, ostaviti sms-poruke, e-mailove, pisma bivših ljubavi.
Muzej prekinutih veza dokazuje uvriježeno mišljenje da je ljubav univerzalna. Uspomena na njezin krah jednako boli djevojku s Filipina i stariju gospođu iz Ljubljane. Ono što ih razlikuje su načini na koje manifestiraju svoju bol, jedni sjede i plaču, drugi lome sve pred sobom. Budući da ne postoji osoba koja nije doživjela ljubavni krah, Muzej prekinutih veza zanimljivo je mjesto doktoru znanosti , studentu ili spremačici. Neke priče mogu vas nasmijati, neke će vas zasigurno rastužiti, druge će vas iznenaditi svojom patetikom, ali ovu zaista originalnu izložbu svakako vrijedi pogledati.
Martina Andrijević
- 16:26 -
utorak, 04.01.2011.
"Kad se male ruke slože, sve se može!"
Župa Sv. Mihaela arkanđela u zagrebačkoj Dubravi, mjesto je gdje već skoro 10 godina djeluje zbor mladih „Emanuel“. Skupina od petnaestak djevojaka i 3 mladića svake nedjelje točno u podne, na „misi za mlade“, svojom pjesmom uveseljavaju svoje župljane.
Ovaj amaterski zbor duhovne glazbe osnovao je prije nešto manje od 10 godina tadašnji bogoslov, sadašnji svećenik Ljubomir Majur. Njegov cilj nije bio okupiti mlade talentirane pjevače i pjevačice koji će nastupati na festivalima duhovne glazbe, već je želio okupiti mlade župljane na druženje uz pjesmu što mu je i pošlo za rukom.
na slikama su članovi zbora "Emanuel"
Na 1. slici- muški članovi zbora, a na drugoj su bivše članice "Emanuela" koje se i dalje rado druže
Nešto više od 5 godina družina od više-manje dvadesetak (uglavnom djevojaka) zajedno su pjevali, družili se, dijelili dobre i loše trenutke pod Ljubinim vodstvom koji je nakon đakonskog ređenja morao napustiti župu. Njegovim odlaskom, Emanuel je izgubio svog duhovnog vođu koji je u svojim rukama držao sve konce,a zajedno s njime otišli su i neki članovi. Ubrzo su došli novi, a odgovornost vođenja zbora preuzeli gitarist Tomislav Kukić i članice zbora Marija i Ivana Vrankić te Mia Milak.
na 1. slici gitaristica Marija Vrankić, na 2. slici Mia Milak
Članovi „Emanuela“, glazbeni su amateri bez formalnog glazbenog obrazovanja, ali to ih ne sputava da i dalje rade ono što vole. Da je „Emanuel“ doista amaterski zbor kojem nije stalo do nikakvog tipa formalnosti , pokazuje činjenica da su se u početku dvoumili oko svog imena Emanuel ili Oaza pa su u pomoć priskočili bivši članovi koji su zaključili da se ipak zovu Emanuel (što znači Bog s nama).
Katarina , jedna od rijetkih članica koja je u zboru od samog osnivanja rekla je da joj unatoč izmjenama koje su se tijekom godina dogodile, pjevanje u zboru za nju i dalje predstavlja radost jer ne može zamisliti dolazak na misu bez pjevanja u zboru.
S druge strane Marija, gitaristica i jedna od vođa zbora kaže:
„Iskreno prije mi je bilo lakše ići na zbor jer nisam imala prevelikih obaveza oko njega, ranije sam na to gledala više kao na neku oazu zajedničkog pjevanja, druženja. Sada je to drugačije jer su i članovi drugačiji. Prije je bilo više povezanosti jer se radilo o grupi najboljih prijatelja, sada se sve to nekako razvodnjeno, ali bez obzira na sve dolazak na zbor neizmjerno me veseli.“
Članovi zbora „Emanuel“ naizgled su prosječni mladi ljudi koji se ponašaju, zabavljaju i žive kao većina svojih vršnjaka. Ono što ih čini posebnima jest da svoja uvjerenja nisu utopila u masi, ne srame se činjenice da svake nedjelje idu na misu (bez obzira što subotom „ruže“ kao i ostala mladež), ostaju vjerni samima sebi, svoju energiju za razliku od nekolicine svojih vršnjaka koji podižu šake jedni na druge, usmjerili su na nešto pozitivno. Zaista potvrđuju stih iz Pjesme zadrugara "Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može."- rade ono što vole na način na koji najbolje znaju, možda neprofesionalno, ali s puno ljubavi i želje da se drugima svidi.
dio pjesme "Djetešce nam se rodilo" , (video by Martina Andrijević)
Martina Andrijević
- 20:16 -
srijeda, 29.12.2010.
Ogledalce, ogledalce tko je najljepši na svijetu?
Ljepota je pojam koji se od pamtivijeka veže uz žensku populaciju. Tijekom povijesti, žene su se vješto koristile svojom ljepotom kako bi postigle svoje ciljeve, kako bi ugodile muškarcima, ali i kako bi ugodile sebi samima. Razvojem civilizacije, razvijali su se i načini uljepšavanja. Danas, možda više nego ikada vrijedi ona „za ljepotu se trpi.“ Doista, postoje tretmani od kojih trpi koža, kosa, nokti, ali i novčanik od puberteta do starosti. Ipak , nije sve u cijeni. Vjerujem da je većini žena od ljepote važnija higijena, zdravlje pa zbog toga ne žale dati koju kunu više za kvalitetan proizvod, ali pitanje je da li masovno prihvaćeni, brendirani preparati doista nude kvalitetu!? Nerijetko na takvim proizvodima piše kako su bazirani na prirodnim sastojcima, bez kemikalija koje štete našem zdravlju, ali doista, zar itko može povjerovati da nešto što je proizvedeno u laboratoriju može biti 100% prirodno.
Photos by Martina Andrijević
Mnogo žena, što zbog nedostatka vremena, što zbog lijenosti kupuju takve proizvode unatoč tome što znaju da im na neki način štete. Istina, mnogi od tih proizvoda rješavaju problem, ali govoreći iz vlastitog iskustva, stvaraju drugi problem što vodi do toga da smo gotovo prisiljeni kupiti dodatan proizvod koji će riješiti novonastali problem. Alternativa postoji, samo se treba potruditi i pronaći je. Jedna od tih alternativa je poslušati savjete naših baka, koje bez obzira na što nam pričama o svojim vremenima idu na živce, u mnogočemu imaju pravo. One nisu imale kozmetičke preparate kao danas, a bile su jednako lijepe i njegovane kao i mi, možda čak i više. Ključ njihove njege bio je u prirodi jer su gotovo sve svoje preparate spravljale u svojoj kuhinji od sastojaka koje su kupile na tržnici. Malo maslinovog ulja, par komadića banane i kosa moje bake bila je sjajnija nego nakon 10 kupljenih maski, kura za kosu, a ružmarinovo ulje pomoglo joj je riješiti se svake bubuljice.
Photos by Martina Andrijević
Činjenica je da su ljudi tada drugačije živjeli jer danas nemamo ili ne želimo potrošiti vrijeme na spravljanje preparata kada su nam dostupni u svakom supermarketu. Ipak, vjerujem da svatko može odvojiti vremena i otići u jedan od onih malih specijaliziranih dućana koji prodaju preparate do prirodnih sastojaka koji ne koštaju puno više od brendiranih, ali definitivno manje štete.
Razgovarala sam s frizerkom iz jednog zagrebačkog salona za uljepšavanje od tome što su sve žene spremne za ljepotu učiniti – odgovor je glasio gotovo sve.
„ Postoje žene koje su toliki robovi lijepog izgleda, ili barem onoga što one smatraju da je lijepo da mnogo puta ne razmišljaju o tome koliko im to šteti. Primjerice mnoge djevojke izbjeljuju svoju kosu toliko da je nakon nekog vremena počinju gubiti, ali savjete da odmore svoju kosu ne prihvaćaju.“- kaže Marija.
Sa sigurnošću mogu reći da njegovanje lijepog izgleda zauzima važno mjesto u životu mnogih žena. Nekima njegovanost znači ugoditi sebi, nekima ugoditi drugima, a neki idu toliko daleko da im ljepota znači sve ponekad pod cijenu zdravlja i dobrog ukusa. Možda nam društvo i nameće neke ideale ljepote, ali na svakoj je ženi odluka o tome što i kako činiti sa svojim izgledom jer ne moramo svi biti klonovi Angeline Jolie.
- 13:46 -
petak, 24.12.2010.
Kako je komercijalizacija "ukrala" Božić
Zacijelo najvažnija preokupacija ovih dana jest kako na najbolji način proslaviti Božić. Ukrasi na kućama, lampice na ulicama, izlozi trgovina ukrašeni snjegovićima, Djedom Božićnjakom, božićne pjesme s radija stalni su podsjetnik da se bliži dan koji mnogima, a posebno onim najmlađima donosi neopisivu radost, neki poseban mir u srcu. Ipak, čini se da posljednjih godina ta radost koja je prema kršćanskim načelima sama bit Božića jer se vjernici raduju rođenju Spasitelja, onoga koji će otkupiti njihove grijehe,stavlja u drugi plan.
1. fotografija- adventski vijenac na Manduševcu, 2. fotografija- ukras u jednom zagrebačkom trgovačkom centru (photos by Martina Andrijević)
Potrošačko društvo u kojem živimo postavlja nam neke imperative oko načina na koji proslavljamo Božić jer je on, čini se odavno prestao biti samo kršćanski blagdan. Društvo je Božiću dalo novi smisao koji se razlikuje od izvornog smisla. Slavljenje Božića se po mom mišljenju previše komercijaliziralo. „Ludilo“ oko uređivanja kuće, kupnje poklona, pravljenja (u posljednje vrijeme sve češće kupnje) kolača kod usuđujem se reći, većine ljudi izaziva veliku količinu stresa posebno sada u jeku gospodarske krize. Prema službenim podacima HZZ-a u studenom 2010. godine 312 350 osoba u RH bilo je bez posla , procjene Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) su da prosječna potrošačka košarica četveročlane obitelji iznosi 6. 652,03 kn , pridodam li tome procjene Državnog zavoda za statistiku da prosječna neto plaća iznosi 5 321 kn, jasno je zašto je stres sveprisutan.
popusti u nekim zagrebačkim trgovinama (photos by Martina Andrijević)
Ipak službene statistike su jedno, a realnost drugo jer sudeći po onomu što svakodnevno vidim na ulicama, u medijima, ali što jednim dijelom i sama činim, malo tko se brine o minusu na kreditnoj kartici . Božićni popusti, akcije u trgovinama dokaz su da je sve podređeno potrošnji. Izlozi, reklame, događaji u gradu „zovu“ nas da proslavimo Božić, ali zapravo nas zovu da potrošimo koju kunu više.
Ne mogu se oteti dojmu da je stvoren neki novi Božić koji baš i nije povezan s kršćanstvom.
Čestitanje X-masta, koje kod nas nije tako često, pokazuje da „novom“ Božiću Krist postaje nepoznanica (X), a ne razlog zbog kojeg se slavi. Djed Božićnjak koji dolazi u božićnoj noći, zamijenio je maloga Isusa. Darovima nije važna simbolika, već funkcionalnost.
štandovi u Bogovićevoj ulici (photos by Martina Andrijević)
Ipak, u vrijeme Božića ljudima s lica ne silazi osmijeh, barem na par dana zaboravljaju na predbožićni stres, troškove već se posvećuju zajednici. Bez obzira na komercijalizaciju, toplina koja okružuje Božić ne može se mjeriti nikakvim poklonima, ne može se umanjiti vrijednost brojnih humanitarnih akcija, niti odbaciti činjenica da je Božić možda jedino vrijeme u godini kada istinski mislimo jedni na druge. Pokloni možda jesu odraz potrošačkog društva, ali oni su i znak da nam je stalo do drugih jer nemamo puno prigoda kada darivamo jedni druge, kada je obiteljsko druženje najbitnije. Sada slavimo Božić na drugačiji način nego prije desetak, dvadesetak godina, nekima se čini lošijim, meni jednostavno drugačijim načinom jer Božić, usprkos svemu nije izgubio svoju čaroliju.
Nice - Ice klizalište koje pokazuje da je sve podređeno Božiću
Martina Andrijević
- 13:53 -
nedjelja, 19.12.2010.
"Najživlji bor" zaživio u centru Zagreba
U organizaciji Turističke zajednice grada Zagreba , u subotu 18. prosinca, poznati hrvatski fotograf Šime Strikoman snimio je 222. milenijsku fotografiju „Najživlji bor“ u sklopu manifestacije „Advent u Zagrebu“.
photos by Martina Andrijević
Nekoliko stotina građana i turista okupilo se na Kaptolu, u neposrednoj blizini Zagrebačke katedrale, kako bi svojim tijelima formirali oblik božićnog drvca. Svaki sudionik milenijske fotografije od djelatnika Turističke zajednice i Zagrebačkih mažoretkinja dobio je licitarsko srce , prskalicu i tekst pjesme „Padaj s neba roso sveta.“ Snimanje je počelo oko 16:45 i trajalo je svega 15-tak minuta.
photos by Martina Andrijević
S desne strane glavnog ulaza katedrale bila su smještena vatrogasna kola s dizalicom s koje je Strikoman fotografirao „ljudski“ bor koji se prožimao od ulaznih vrata katedrale pa sve do Muzeja blaženog Alojzija Stepinca. Sudionici fotografije su oko vrata nosili simbol grada – licitarska srca koja su ujedno i predstavljala ukras na boru , a u ruci su držali prskalicu koju su zapalili neposredno prije fotografiranja. Na samom kraju okupljenima su se pridružili članovi Katedralnog zbora te su svi skupa otpjevali tradicionalnu pjesmu „Padaj s neba roso sveta.“
Nakon fotografiranja, djelatnici TZ-a upalili su lampice čime su se priključili izboru najljepše ukrašene zagrebačke ulice. Unatoč vrlo niskim temeraturama, dobar dio građana odazvalo se pozivu te su nakon fotografiranja ostali pogledati Žive Jaslice koje već 11 godina ispred Katedrale izvode članovi zajednice Cenacolo.
Budući da Zagreb (na žalost svih Zagrepčana) slovi kao jedan od najdosadnijih gradova u Europi, pozitivno je da se ovakvim manifestacijama želi poraditi na atraktivnosti grada. Sudeći po zadovoljstvu i pozitivnim komentarima građana nakon fotografiranja, ali i ozarenim licima šačice turista čini se da su manifestacije ovakvog tipa u Zagrebu itekako dobrodošle. Ipak, uzimajući u obzir da su sudionici većinom bili slučajni prolaznici očito je da informiranost o događajima u Zagrebu nije na zavidnom nivou.
Martina Andrijević
- 10:24 -
subota, 11.12.2010.
Željko Joksimović - "domaćin" u Areni
Nakon nešto više od šest godina, sinoć je u Zagrebu nastupio jedan od najpopularnijih srpskih pjevača Željko Joksimović. Pred pristojno, uglavnom ženskom populacijom, ispunjenom Arenom pjevao je puna 2 i pol sata.
"Večeras ja nisam gost u vašem gradu! Večeras sam ja vaš domaćin u Areni, vi ste moji gosti!" - riječi su kojima se Joksimović obratio publici nakon što je otpjevao baladu Stihija.
U prvom dijelu koncerta Joksimović je uglavnom izvodio brže, pop-rock pjesme sa posljednja dva albuma „IV“ i „Ljubavi“ te je publiku počastio premijernom izvedbom pjesme „Dođi sutra“. Prije odlaska na pauzu otpjevao je duet s Jelenom Tomašević „Ne treba ti netko kao ja“ . Ova, hrvatskoj publici nepoznata pjevačica, ugodno je iznenađenje za sve koji srpsku glazbenu scenu uglavnom promatraju kroz turbo-folk jer se ni po čemu ne uklapa u stereotip koji Hrvati imaju o srpskim pjevačicama. Jelena je, u usporedbi sa svojim daleko popularnijim kolegicama, školovana pjevačica, prirodnog izgleda i još važnije iznimnih vokalnih sposobnosti. Nastupala je s pjesmom "Oro" na Eurosongu 2008. godine i osvojila 6. mjesto.
Za razliku od prvog dijela koji je u potpunosti bio u pop-rock izdanju, u drugom dijelu Joksimović je pokazao svoje raznoliko glazbeno umijeće. Najprije je od Arene napravio noćni klub izvodeći svoje starije pjesme, a zatim je otpjevavši medley svojih mnogobrojnih balada stvorio je intimnu atmosferu nalik onoj u jazz klubovima.
U sklopu zagrebačkog koncerta Lane, kako su mediji nakon osvajanja 2. mjesta na Eurosongu 2004. godine prozvali Joksimovića, predstavio je mali dio svog „Balkan Projecta“ u kojem su članovi benda gitare, klavijature, bubnjeve zamijenili tradicionalnim instrumentima kao što su đembe, saz, kaval , a Željko je mikrofon zamijenio harmonikom."Balkan Project" je "world music" projekt (nešto slično onomu što Bregović radi) u pripremi koji je Joksimović kako je napomenuo na koncertu namijenio prvenstveno stranom tržištu.
Na samom kraju zahvalio se je publici uz pjesmu „Lane moje“ koja mu je donijela popularnost diljem Europe te je napomenuo kako mu je zagrebački koncert jedan od važnijih koncerata u karijeri.
„Bilo je odlično!“ , gotovo jednoglasno su odgovarali svi koje sam upitala za dojmove. Ipak, nekima je koncert trajao prekratko budući da se nije vraćao na bis, drugi su žalili za nekim pjesmama koje nije izveo, logično, bilo je i onih koji su negodovali zbog kašnjenja.
Željko Joksimović jučerašnjim koncertom dokazao je da nije uzaludno osvojio mnogobrojne nagrade, jer je uistinu sjajan izvođač koji uživo zvuči bolje nego na CD-u. Glazbenik koji do svoje publike iznad svega dopire glazbom jer unatoč slaboj medijskoj popračenosti uspio je napuniti Arenu, dokazati da glazba prelazi mnoge granice. Ako volite istinski pop-rock ili pop s elementima tradicionalne balkanske muzike s kojima ovaj multi-talentirani glazbenik često koketira, onda je Željkov koncert bio pun pogodak.
Ipak, ono što i najvjerniji obožavatelji moraju priznati je neprofesionalnost zbog kašnjenja koncerta jer 15-ak minuta pa i pola sata može se progledati kroz prste, ali sat vremena je znak nepoštivanja prema publici koja je u dvoranu počela pristizati već oko 19 sati.
početak koncerta Željka Joksimovića u Areni Zagreb
Martina Andrijević
- 16:13 -
subota, 27.11.2010.
20 godina biramo - jesmo li naučili kako birati?
U organizaciji Fakulteta političkih znanosti i nevladine organizacije GONG, u petak, 25. studenog održan je skup „Kroz parlamentarne izbore u Hrvatskoj“. Riječ je o prvom u nizu od pet skupova kojima se obilježava 20. godina izbora u Hrvatskoj. Na skupu su sudjelovali bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, potpredsjednik Hrvatskog Sabora Vladimir Šeks, doc. dr. sc. Goran Čular, bivši saborski zastupnik Ivan Škrabalo, potpredsjednice DIP-a Aleksandra Jozić Ileković i Zdravka Čufar Šarić, Pavao Metličić iz Ministarstva uprave, novinar Novog Lista Tihomir Ponoš, Marko Rakar iz udruge Vjetrenjača , Dragan Zelić iz GONG-a te moderator skupa Boško Picula.
Na slikama: prof.dr.sc Nenad Zakošek , doc.dr.sc Goran Čular
Na slikama : Suzana Jašić, Zdravka Čufar Šarić (okrenuta leđima)
Na samom početku skupa prisutnima su se obratili dekan Fakulteta političkih znanosti prof.dr.sc Nenad Zakošek i Suzana Jašić, članica Vijeća GONG-a. Dekan Zakošek naglasio je kako je fakultet pravo mjesto za raspravu budući da su politolozi od samih početaka uključeni u izbore kao akteri ili kao istraživači te je ukazao na potrebu jačeg uključivanja politologa u formiranju institucije izbora. Suzana Jašić govorila je općenito o djelovanju GONG-a i o važnosti skupova takve vrste.
photo by Martina Andrijević
Kao uvodničar u diskusiju o parlamentarnim izborima u Hrvatskoj govorio je potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks. U svom izlaganju gospodin Šeks je govorio o novom nacrtu Zakona o izborima koji bi uskoro trebao doći na dnevni red Sabora, o novinama koje će taj zakon donijeti i o stvaranju novog jedinstvenog izbornika. Kao akter svih dosadašnjih izbora potpredsjednik Šeks govorio je o razlozima promjena izbornih sustava od 1990. do danas.
Bivši predsjednik Stjepan Mesić iskoristio je skup kako bi uputio poziv svim političkim strankama da na nadolazećim izborima izađu s programima a ne „sa šupljim prolama“ te je naglasio kako je krajnje vrijeme da Hrvatski Sabor postane pravo predstavničko tijelo, najviši forum.
„ Živimo u produžetku stvaranja nacionalnog predznaka stranaka. Izbori su kao na popisu stanovništva kao što je primjer i u BiH. Glasa se prema predznaku stranaka, ne razmišljajući o programu“ – naglasio je bivši predsjednik Mesić te dodao „ Samostalna je Hrvatska neporeciva činjenica. Hrvatsku treba braniti, braniti Hrvatsku. Trebamo se boriti za hrvatske građane.“
Nadalje bivši predsjednik Mesić upozorio je na sveopću, ne samo ekonomsku krizu – krizu morala, normi ponašanja, mladim generacijama koje su zatrovane lažima i kao odgovor na to koriste „grubu silu- nasilje“. Za sam kraj uvoda u diskusiju doc.prof.dr.sc Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti prezentirao presliku izbora od 1990.-2010. ukazujući na probleme kao što su broj nezastupljenih birača, pad izborne participacije osobito kod mladih.
Nakon tog uvodnog izlaganja održana je rasprava na kojoj su se uglavnom svi složili da su najveći problem suvremenih izbora u Hrvatskoj nesređeni birački popisi, odnosno glasovanje "mrtvih duša" i dvostruko glasovanje koje se najčešće događa u pograničnim područjima s BiH jer pojedinci prijavljuju prebivalište u Hrvatskoj iako tamo ne žive kako bi mogli glasovati i obrnuto.
Martina Andrijević
- 09:37 -
ponedjeljak, 15.11.2010.
Kada radimo party za ekipu!
U subotu je u zagrebačkoj Areni započela TOPSTARS turneja. Pred oko 15 000 ljudi, Franka Batelić, Tony Cetinski, Indira Vladić i Luka Bulić izvodeći 2 i pol sata najveće svjetske i domaće hitove u posljednjih 40 godina, oduševili su sve prisutne . TopStars koncerti najavljeni su kao „najbolji i najveći tulumi" u Hrvatskoj. Što se zagrebačkog koncerta/tuluma tiče, vrijedi ono obećano - ispunjeno. Plesači, pozornica, svjetla, kostimi, ulazak pjevača na pozornicu sve je izgledalo baš svjetski. Praćena uspješnicom grupe Black Eyed Peas „I got a feeling“ oko 20. 30 h na pozornici se prva pojavila Franka u kostimu nalik onom brazilskih karnevalskih plesačica, nakon nje Luka, zatim Indira sa šljemom na glavi po uzoru na rimske vojnike i na kraju, u kostimu kralja - Tony Cetinski.
Na slikama Luka Bulić i Franka Batelić
Na slikama Indira Vladić i Tony Cetinski
Koncert su započeli s „Tek je 12 sati“ grupe ET, zatim su uslijedili dance hitovi 90-ih, domaći rock-hitovi i pop-rock hitovi, strani rock'n'roll hitovi ( Elvis Presley, Chuck Berry, Beatlesi), hitovi s Eurosonga, hitovi Dine Dvornika, domaći zabavni hitovi, domaće navijačke pjesme, a od publike su se oprostili zajedničkom izvedbom Tonijeve "Nek te zagrli netko sretniji". Budući da su se iznad pozornice nalazili ekrani s tekstovima pjesama, publika je bez problema mogla pratiti pjevače.
Da zabava nije izostala pokazuju i ove djevojke, photos by M.Andrijević
Iako su svi pjevači tijekom koncerta davali sve od sebe, neki su ipak pokazali više. Tony Cetinski dokazao je da nije uzaludno dvaput napunio Arenu jer je publika najbolje reagirala na njegove izvedbe. Njegove izvedbe pjesama kao što su „ Ti si mi u krvi“ , „23 prosinac“ i „Kada žena zavoli“ sigurno spadaju među najblistavijim trenutcima večeri. Indira Vladić je dokazala da je ne zovu uzaludno „energetskom bombom“, ali i da osim svoje pozitivne energije i pjesama koje tjeraju na ples, u vokalnom smislu nema puno za dati. To je i dokazala izvodeći, bolje rečeno imitirajući "Simply the best" i "Proud Mary" Tine Turner. Luka Bulić, iako nije profesionalni pjevač, ugodno je iznenadio izvedbama, posebice svojom pjesmom "Konobar" kojom je raznježio ženski dio publike. Ipak, publiku je oborio s nogu svojim imitatorskim talentom koji je najviše došao do izražaja u pjesmi "Stranac u noći" kada je imitirajući Massima obradio poznatu dječju pjesmu Zeko i potočić. Franka Batelić od svih izvođača, najmanje je pokazala. Možda je razlog tome što je pjevala malo pjesama, ali osim trenutka kada se obučena u narančastu haljinu, poput one koju je Tajči nosila na Eurosongu 1990. godine, pjevala „Hajde da ludujemo ove noći“ i izvedbom „Bili Jean“ , ne mogu se sjetiti da je nečime posebno digla publiku na noge .
TopStars u Zagrebu ispunio je svoj glavni cilj – ljudi su se stvarno zabavili, ali ipak mislim da ga od najavljivanog spektakla dijele prazne stolice u Areni kojih je ipak bilo previše.
Martina Andrijević
- 18:42 -
petak, 12.11.2010.
Knjiga i učenje su in!
U srijedu, 10. studenog na Zagrebačkom Velesajmu , pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske otvoren je 33. INTERLIBER- međunarodni sajam knjiga i učila koji će trajati do nedjelje 14. studenog. Ove godine na Interliberu svoja izdanja predstavlja oko 250 različitih izdavača iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, SAD-a, Velike Britanije, Sjeverne Irske i Hrvatske, no ni ove se godine ne održava u sklopu programa „Zemlja partner“ koji se provodio od 2003. do 2008. godine. Radno vrijeme sajma je od 10 do 19 sati, danas i sutra je produženo radno vrijeme do 21 sat. Ulazi za posjetitelje su Južni ulaz i Ulaz Zapad I.
(photos by Martina Andrijevic)
Izlagački štandovi smješteni su u 5. i 6. paviljonu Zagrebačkog velesajma. Dok je peti paviljon gotovo u potpunosti rezerviran za velike nakladničke kuće poput Profila, Algoritma, Znanja, Školske knjige koje imaju najveći broj posjetitelja , 6. paviljon je ipak nešto ozbiljniji i raznovrsniji budući da u njemu svoja izdanja predstavljaju znanstvene i obrazovne institucije, religijski centri, stručne i gospodarske udruge, humanitarne udruge poput UNICEF-a i sl. U 6. paviljonu smještena je i glavna pozornica sajma na kojoj se svakodnevno predstavljaju knjige, uručuju nagrade i priznanja, organiziraju radionice. Ipak, veće nakladničke kuće ne koriste glavnu pozornicu jer unutar svog prostora imaju posebne odjeljke u kojima prezentiraju vlastite
knjige.
(video by Martina Andrijevic)
Interliber ni ove godine svojom ponudom ne može razočarati svoje posjetitelje jer doista svatko može pronaći nešto za sebe i svoj džep. Sudeći po uistinu sniženim cijenama i akcijama izlagači su ove godine, vjerojatno zbog ekonomske krize, posebno brinuli za džepove svojih posjetitelja.
Knjiga, kakva god bila (jer se o ukusima ne raspravlja) realno gledajući ne može koštati 5 ili 10 kuna jer bez obzira na sve predstavlja nekakav intelektualan rad u koji je uložen trud.
Uspješnost ovog sajma ne mjeri se samo brojem posjetitelja, prodanih knjiga već i onime što on predstavlja – veliku knjižnicu u kojoj umirovljenik, profesor znanosti, blagajnica, student ili osnovnoškolac pronalazi nešto za sebe. Barem na par dana knjiga i učenje su IN.
Martina Andrijević
- 11:30 -
ponedjeljak, 08.11.2010.
Otvorenje Arena Centra
U petak, 5. studenog, na zagrebačkom Laništu otvoren je novi trgovačko-zabavni centar Arena Centar.
Nakon nešto više od godine dana gradnje, prethodnog reklamiranja pod sloganom "Znaš li gdje je novi zabavni centar ?" i sl. , Arena Centar službeno je u 9 sati otvorio svoja vrata građanima. Zbog otvaranja Arena Centra, ali i koncerta svjetske pop-atrakcije Lady Gage, ZET je organizirao posebnu autobusnu liniju od Zagrebačkog velesajma do centra. Besplatna autobusna linija vozila je od petka do nedjelje od 9 do 22 sati.
Dan otvorenja je osim uobičajenih ponuda trgovina i ugostiteljskih objekata, nudio i zabavni program. Tako su centrom u jutarnjim i popodnevnim satima šetali likovi iz različitih animiranih filmova kako bi zabavili djecu, a DJ je bio zadužen da odrasliji osim u kupovini i razgledavanju uživaju u glazbi.
Na centralnom - slavonskom trgu bila je postavljena pozornica na kojoj su program otvorenja vodile poznate Splićanke Petra Nižetić i Marijana Batinić.
Arena Centar nalazi u neposrednoj blizini sportske dvorane Arena Zagreb.
Na površini od 175 000 metara kvadratnih nalazi se oko 200 malih, srednjih i velikih trgovina, ugostiteljskih i zabavnih objekata.
Centar je podijeljen na 3 kata. Prva dva kata rezervirana su za različite trgovine, uglavnom su to trgovine s odjećom, dok se na trećem katu nalazi kino-kompleks koji bi s radom trebao početi krajem godine, kuglana i različiti zabavni objekti. U sklopu centra nalazi se podzemna garaža s oko 3 000 parkirnih mjesta.
Unutrašnjost centra podijeljena je na 5 tzv. trgova koji predstavljaju 5 hrvatskih regija : Dalmaciju, Istru, Slavoniju, Liku, Zagreb i Zagorje.
Otvorenjem Arena Centra, Zagrepčani su dobili još jedan trgovački centar u nizu, koji izuzmemo li par trgovina nudi isto što i već postojeći centri samo u drugačijoj "ambalaži". Uzmemo li u obzir da je nekolicina prostora još uvijek zatvorena (što pokazuje da se investitorima očito jako žurilo) možemo očekivati da će u skorijoj budućnosti "Arena" ipak donijeti nešto novo.
Martina Andrijević
- 09:54 -
